Biciklizam

Istorija biciklizma
2010/12/15,09:59

Biciklizam je rekreacija, sport i način kretanja kopnom korišćenjem bicikla, prevoznog sredstva na ljudski pogon.

Bicikl je nastao je u Evropi u 19. veku. Otkriće bicikla nije vezano za određenu godinu ili konkretnog izumitelja. Kroz istoriju je bilo više primera vozila pokretanih ljudskom snagom. Osoba koja se spominje kao prvi vozač bicikla je nemački baron Karl fon Drajs (nem. Carl von Drais), koji je 1817. godine vozio svojevrsni bicikl na guranje. Starlijev model bicikla iz 1885. godine se najčešće smatra prvim modernim biciklom. Daljnje poboljšanje bilo je uvođenje pnemuatskih guma, 1888. godine, koje je uveo Škot Džon Danlop. Od tada se osnovni koncept bicikla nije bitno menjao, osim što su današnji bicikli daleko lakši za upravljanje i sigurniji.

Zbog relativno jeftine izrade i dostupnosti to je danas najraširenije prijevozno sredstvo. Pretpostavlja se da danas na svetu postoji preko 1.000.000.000 bicikala.

Zbog činjenice da u poređenju s drugim uobičajenim prevoznim sredstvima (npr. automobilom) daleko manje opasan po zagađenje okoline a ujedno vrlo pozitivnog učinka na zdravlje ljudi koji voze bicikle, brojni gradovi osiguravaju za bicikliste različitu infrastrukturu koja im olakšava vožnju: odvojene biciklističke staze, posebna mesta za odlaganje bicikala, delove grada u koje je moguće doći isključivo biciklom ili pešice, itd.

Danas je biciklizam standardni olimpijski sport u nekoliko disciplina. Postoji i određen broj biciklističkih disciplina koje nisu u olimpijskom programu.

Treba napomenuti da postoji dosta kategorija

  1. Ekstremni biciklizam (BMX)
  2. Ciklokros
  3. Brdski biciklizam (MTB)
  4. Drumski biciklizam
  5. Velodromski biciklizam
  6. Ležeće biciklo

Ovo su najrasprostranjenije kategorije. Postoje različite trke za svaku kategoriju. Za svaku su potrebne drugačije veštine, oprema i bicikli.

Prema istraživanju naučnika, profesionalni biciklizam (Tur de Frans, Điro di Italija) je najnaporniji sport a sledi ga triatlon.

Zašto je biciklizam zdrav?
2010/12/08,08:02

Ако čitate ovaj tekst to znači da ste rešili da svoju zadnjicu ,da ne kažem dupe :D pomerite malo od računara i zainteresujete se prvenstveno za svoje zdravlje.Jer kao što poslovica kaže"u zdravom telu zdrav duh",znači potrebno je podjednako raditi i na fizičkoj kao i mentalnoj kondiciji.U ovom članku ću vam ukratko ispričati o zdravstvnim koristima prilikom "pedaliranja".

 Vožnja bicikla je istovremeno zabava i sjajan način vežbanja. Ima izvrstan utjecaj na kardiovaskularni sistem povećavajući telesnu spremnost. Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti u zapadnim civilizacijama, najviše visoki krvni pritisak, arterioskleroza, infarkt miokarda i moždani udar.

Redovno provođenje vježbi izdržljivosti koristeći vožnju biciklom, plivanje, hodanje rezultira velikim kardiovaskularnim, mišićnim i metaboličkim prilagođivanjem koje vode povećanju radnih kapaciteta i izdržljivosti, a kod toga i pozitivni učinak na srčanu frekvencije i krvni pritisak. Te adaptivne koristi počinju rasti kod vežbanja gdje je srčana frekvencija 60 % maksimalne, 30 minuta, četiri puta godišnje.

Srčani sistem

Glavni faktor u povećanom kapacitetu vežbanja s aerobnim vježbama, je povećanje minutnog volumena srca, količine krvi koju srce izbaci u jednoj minuti. Kod mlađih i sredovječnih muškaraca i žena, ovo povećanje minutnog volumena srca igra veću ulogu u povećanju izvedbe vežbanja, nego što ima povećano iskorištavanje kiseonika u skeletnim mišićima. Kako se maksimalna srčana frekvencija ne menja, a može biti čak i manja, u vremenu treninga, za povećanje minutnog volumena jedino je odgovoran veliki udarni volumen, količina krvi koja se izbaci u jednom srčanom udarcu. Minutni volumen srca = udarni volumen x srčana frekvencija. Povećanje udarnog volumena je posljedica hipertrofije lijeve klijetke (sportsko srce) i povećanja kontraktilne sposobnosti srca, vjerojatno posredovanjem autonomnog živčanog sistema.

Skeletni mišići

 Skeletni mišići čine više od polovine telesne težine kod vitke osobe. Ove mišićne stanice sadrže dve belančevine – aktin i miozin – koje stimulirane živčanim impulsima, u hemijskom međudelovanju, skraćuju mišićno vlakno.

Postoje dva tipa mišićnih vlakana: tip I., ili sporotrzajna, i tip II. ili brzotrzajna. Sporotrzajna vlakna su efikasnija, jer koriste i masti i ugljenohidrate za energiju i ona su glavna mišićna vlakna koja koriste 70 – 80% VO2 max. Brzotrzajna vlakna, su nasuprot, manje efikasna i koriste uglavnom glikogen kao gorivo, a sudjeluju u sprinterskim aktivnostima gdje se sportaš približava 100% svojih sposobnosti. Iako odnos sporo i brzotrzajnih vlakana uglavnom ovisi o genetskim faktorima, ovaj odnos može se postupno mijenjati (često godinama), s tekućim programom treninga.


 

 

 Potrošnja kiseonika

Potrošnja kiseonika u mišićima, izražena kao VO2, govori o količini kiseonika  koji se potrošio za stanični metabolizam i proizvodnju energije kroz određeno vremensko razdoblje. Maksimalna potrošnja kiseonika,VO2 max. je osobna gornja granica aerobnog, o kiseonika, ovisnog metabolizma. Ona ovisi o nekoliko faktora koji uključuju kapacitet pluća, srčanu frekvenciju, broj crvenih krvnih zrnaca i njihov sadržaj kiseonika odnosno hemoglobina, i sposobnost mišića za preuzimanje kiseonika iz krvi. Povećana sposobnost radnog mišića za preuzimanje kiseonika iz krvi, je zajedno s povećanjem minutnog volumena srca, glavni faktor u povećanju VO2 max. kod treniranja. Povećana sposobnost mišića za prihvat kiseonika iz krvi je rezultat povećanja broja i veličine mitohondrija i povećanja aktivnosti metaboličkih enzima u mišićnim stanicama, te povećanja broja kapilara koje opskrbljuju mišićne stanice. Ukupan rezultat je povećanje količine kiseonika koji se preuzme iz krvi, u jednom prolazu kroz mišić (arterijsko-venska razlika kiseonika). Kada je naprezanje veće od VO2 max., stanični zahtjevi za energijom prestižu sposobnost kardiovaskularnog sustava za isporuku kiseonika, počinje kiseonička nezavisna ili anaerobna proizvodnja energije. To nije samo manje učinkovito, s mnogo bržim gubitkom rezerva mišićnog glikogena, nego i rezultira stvaranjem laktične kiseline i drugih kiselih metabolita, koji konačno ograničavaju učinak zbog umora i pojave bola u mišićima, čak ako i adekvatne rezerve glikogena ostanu. Razgradnja laktozne kiseline, nakon što kiseonik opet postane dostupan, je odgovorna za “dug kiseonika” ili fazu oporavka, koja slijedi anaerobne vježbe.

Sve navedeno čini svakodnevni život kvalitetnijim i značajno smanjuje rizike kardiovaskularnih bolesti, danas ubojice broj jedan. Treba također napomenuti osećaj zadovoljstva nakon fizičkog treninga. Taj osjećaj nije samo mentalni, nedodirljiv, nego se javlja zbog otpuštanja određenih molekula u mozgu, endorfina, čija su meta opioidni receptori na centrima ugodnosti u mozgu, u limbičkomsastavu  i mezencefalonu.

I na kraju, ali ne i manje važno, vožnja biciklom je sjajan način gubitka telesne težine. To takođe smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i istovremeno se dobija emocija dobrog osjećanja uzrokovana gubitkom suvišnih kilograma i bolje tjelesne figure.

Nadam se da sam vas zainteresovao da krenete da se bavite nekom fizičkom aktivnošću.

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu